Bio je to još jedan običan utorak, sve do trenutka kad sam na Facebooku vidio hitan poziv za još jednog sudionika/cu za projekt razmjene mladih „To Live for not to Leave“ u Italiji. Projekt počinje za deset dana, a ja sam taman u nekom čekanju za dobivanje posla. Bacih oko na informacije o projektu – tema je aktualna i sviđa mi se. Pogledam lokaciju i saznah da se radi o Kalabriji, tj. onom dijelu talijanske čizme gdje se nalaze prsti. Mislim si: “može”, provjerih Ryanair karte i unutar budžeta su. Dobijem zeleno svjetlo za sudjelovanje i rezerviranje karata, postajem voditelj skupine i krećem sa spremanjem za novu Erasmus+ avanturu!

Ovo mi nije prva razmjena mladih na kojoj sudjelujem, tako da sam s vremenom naučio pronaći alternativne rute za putovanja. Nakon dolaska iz Gvozda, hvatam ranojutarnji autobus iz Zagreba za Trst. Tamo upoznajem Paulu, Anu i Franu – troje Hrvata koji su dio hrvatskog nacionalnog tima za ovu razmjenu. Do tada smo komunicirali preko Facebooka, a sad smo se i službeno uživo upoznali i razmijenili početna očekivanja i dosadašnja iskustva na projektima. Letimo na Siciliju, tj. dolazimo u Cataniju jedan dan prije početka projekta. Nedugo nakon slijetanja polako dobijam osjećaj da smo u nekoj drugoj dimenziji, čemu je vjerojatno ‘kumovala’ osjetna razlika u temperaturi – iz Trsta smo doputovali u dugačkim rukavima, a čim smo se smjestili u sobu, nabacili smo kratke hlače i majice. Odradili smo đir po gradu (koliko smo uspjeli u kasnom popodnevu), ali bilo je dovoljno za iskusiti Cataniju u svim modalitetima. Pri tome bih izdvojio njuh kao najupečatiljiviji, jer su se mirisi bitno razlikovali ovisno u kojoj ulici smo se nalazili. Večer smo odlučili provesti u maloj pizzeriji, u kojoj su sasvim slučajno ‘zalutala’ dva bračna para iz Srbije s prebivalištem na Malti, a pola sata kasnije ušetale su i dvije zagrebačke profesorice. Unatoč miljama i kilometrima, svijet je nekad premalen.

Grupni rad na razmjeni mladih

Nakon provedene noći na Siciliji, upoznajemo Sabinu (petu članicu našeg tima) i lagano vlakom putujemo prema Kalabriji. Ono što nas je svakako iznenadilo jest ulazak našeg Trenitalia vlaka na trajekt i prelazak Messinskog prolaza na taj način. I dalje pod utiskom i nakon promjene još dva vlaka, u kasno popodne stižemo na lokaciju zvanu Reggio Calabria Bocale. Smješteni smo u mini apartmane koje su mnogi prozvali bungalovima, a iste dijelimo sa sudionicima iz drugih država kako bismo zadržali interkulturalnost i izvan radionica. Hrvatska grupa se sastaje i slaže se s tim da nam sve zasad izgleda odlično i da smo presretni jer imamo plažu samo za sebe. Nakon večere upoznajemo se s programom i ostalim sudionicima – organizatori su nam se predstavili i objasnili što možemo očekivati kroz sljedećih tjedan dana u Kalabriji, a potom su uslijedile aktivnosti upoznavanja. Na jednom mjestu u krugu stoji 25 mladih iz Italije, Hrvatske, Rumunjske, Bugarske i Slovačke, a u pozadini su plavo more i gorostasna Etna koja sramežljivo viri iznad oblaka. Bajkovita scena. Moram priznati da je grupa odlično ‘kliknula’ već prve večeri i da sam lagano pretpostavljao da će mi ovo biti jedno od zanimljivijih međunarodnih iskustava.

Hrvatski sudionici

Prvi dani počeli su laganim tempom. Sudionici su podijelili što očekuju od ovog projekta, stvorili smo pravila prikladnog ponašanja te smo imali nekoliko team building aktivnosti. Nakon toga, upoznali smo se s nekoliko lokalnih mladih i s njima smo proveli intervjue o tome kakve su trenutne prilike za zaposlenje mladih te na koji način se ruralna mjesta mogu revitalizirati. Sljedeći dan predstavnici svake od država sudionica prezentirale su jedno od mjesta iz svoje zemlje, za koje postoji opasnost od depopulacije. Potom smo osmišljavali na koji način mi (mladi) možemo pripomoći rješavanju takvog problema, a kao rezultat hrvatske grupe stvoren je koncept za „Yes, I Will Stay“ projekt, s glavnom idejom o izradi videa koji će proširiti svijest o postojećem problemu. U jutarnjim radionicama četvrtog i petog dana imali smo goste-predavače koji su nam objasnili kakvu opasnost predstavlja ‘Ndrangheta – mafija koja djeluje na prostoru Kalabrije. Oni su nam svojim predavanjima dali do znanja kako se oni bore s takvim pritiscima i na koji način se mladi mogu uključiti u slične aktivnosti koje dovode do pozitivnih društvenih promjena. Osobno, tijekom tih sesija naučio sam najviše, postao sam svjestan kako smo zapravo u našoj državi ‘sretni’ jer se ne moramo boriti s takvim problemom te mogu reći da su mi bile najzanimljivije u cjelokupnom programu projektne aktivnosti.

Obilazak Kalabrije

Nakon teoretskog dijela i upoznavanja s lokalnim kontekstima, projekt se ‘zaokrenuo’ u praktični dio. Podijelili smo se u pet internacionalnih grupa u kojima smo imali priliku osmisliti logo i promotivni video za lokalne akcije koje smo predvidjeli u prethodnih danima. Potom je uslijedio izlet u Pentedattilo – ‘grad duhova’ koji se smjestio ispod stijena koje imaju oblik pet prstiju, od čega naziv mjesta povlači ime. Tamo smo sudjelovali u vođenom obilasku, posjetili smo muzej alata te nekoliko suvenirnica koje izrađuju materijale iz drveta koristeći isključivo nož s drškom od kozjeg roga. U tom gradiću dobili smo novi zadatak, a to je osmisliti neku poduzetničku aktivnost koja bi mogla pomoći revitalizaciji ovog zaboravljenog gradića. U istih pet internacionalnih grupa imali smo par sati za snimanje videa i fotografiranje, a te materijale koristili smo sljedeći dan pri razradi i pripremi prezentacije svojih poduzetničkih ideja. Naša grupa osmislila je projekt nazvan „Pentarena“ – ideja je da za potrebe team building aktivnosti cijeli gradić bude pretvoren u ‘arenu’, gdje bi grupe ljudi mogle doći sudjelovati u nekoliko zanimljivih grupnih natjecanja (npr. paintball ili capture the flag). Posljednje jutro projekta posvetili smo prezentaciji naših projektnih ideja, koje smo predstavili pred 70-ak ljudi u Europe Direct uredu u Reggio Calabriji. U ostatku dana zaključili smo što smo postigli do sada u projektu te koje vrste aktivnosti ćemo izvršiti kad se vratimo u svoje lokalne zajednice.

Prezentacija projektnih ideja

Moram priznati da je ova razmjena mladih imala veliki utisak na moje poimanje svog okruženja. Sada sam svjesniji da postoji rastući problem depopulacije i deruralizacije u našim sredinama, kao i to da je uistinu teško pronaći načine na koje spriječiti takav negativan trend. Ipak, 25 mladih iz 5 europskih država spremno je za poticanje pozitivne promjene, a u kojem opsegu ćemo nešto uspjeti postići, preostaje nam vidjeti kroz nekoliko mjeseci ili godina. Osim te promjene, kao jedan control freak, postao sam i tolerantniji na kašnjenja, jer eto – južna Italija. Pametnom dosta. Uz sve to, dodajem i ove tri točke: *naučio sam kako se pozdraviti na talijanskom dijalektu; *probao sam voće koje raste na kaktusu (ne, nema okus po nečem poznatom, ali ima puno koštica); *shvatio sam da Talijanima doručak nije baš najbitniji obrok u danu, a i ako ga jedu, onda je to mjera jednog croissanta. Ono što svakako stoji jest da su Erasmus+ projekti izvor neprocjenjivog iskustva te apsolutno preporučam svima da se okušaju u barem jednom kako bi upoznali druge kulture, ali i bolje spoznali sami sebe. Iz Italije se vraćam s mnoštvom svježih znanja i poznanstava te se veselim budućim prilikama za ‘reunion’ s novim prijateljima iz 5 europskih zemalja.

Sudionici razmjene mladih

Izvor fotografije: Privatna arhiva Luke Tunjića