Dan je tek počeo, a ti već vidiš da nema šanse da uspiješ odraditi sve što je bilo u planu za danas. Na početku dana još onako entuzijastično pokušavaš sve držati pod kontrolom, ali već tamo oko podneva shvatiš da nećeš stići prije treninga napisati seminar za sutra, pa ga odlučiš napisati navečer, ali to onda znači da sad trebaš otići do dućana po neke sitnice koje ti trebaju, pa hodajući prema dućanu se sjetiš da ti treba ona knjiga iz knjižnice za seminar, ali knjižnica je na drugom kraju grada … Niz se nastavlja. Navečer ležeći u krevetu i razmišljajući hoće li ti povjerovati da seminar nije predan zbog iznenadno pokvarenog laptopa, očajno shvatiš da moraš nešto poduzeti ako želiš ostvariti sve one ciljeve koji su nadobudno zapisani nakon onog motivacijskog predavanja pred tri mjeseca. Ne očajavaj, za svaki problem postoji rješenje (a konkretno za problem baratanja sve većim obujmom obaveza) jedno od rješenja može biti primjena Eisenhowerovog pravila.

Eisenhowerovo pravilo kaže da obaveze koje su važne su rijetko hitne, a one koje su hitne su rijetko važne. To nas vodi prema četiri moguća rješenja za svaku obavezu koja je pred nama. Ako je obaveza važna i hitna odradiš je odmah ili u najbržem mogućem roku, ako je važna, ali nije hitna- isplaniraš kada ćeš je odraditi. Hitnu, ali ne i važnu obavezu možda može odraditi netko umjesto tebe, ako ga zamoliš, a ako obaveza nije važna niti hitna samo je ukloni s popisa bez grižnje savjesti. Zbunjujuće kod ovog pravila može djelovati kako raspoznati koje obaveze su važne, a koje hitne.

Poprilično je jednostavno, hitne obaveze su odgovaranje na mailove, telefonski pozivi i ostale tekuće obaveze, dok su važne sve one koje doprinose ostvarivanju naših dugoročnih ciljeva. Discipliniranom primjenom ovog pravila nakon nekog vremena bit će vrlo razlikovati koje obaveze spadaju u koju kategoriju.

Uz Eisenhowerovo pravilo ima tu još nekoliko sitnica koje ti mogu pomoći da efikasnije iskoristiš vrijeme i povećaš produktivnost u svakodnevnom životu.

Natjeraj se da prvo u danu odradiš obaveze koje te vode prema ostvarivanju zadanih ciljeva. Nije važno ako je to 15 minuta ili 2 sata dnevno, važno je da to vrijeme imaš punu koncentraciju zato pokušaj unaprijed spriječiti da te bilo što prekine. Cijeli dan ćeš se osjećati zadovoljnije zbog činjenice da radiš na nečemu što ti je važno i bit će lakše odrađivati zadatke koji su ti manje dragi.

Redovito zapisuj sve obaveze koje imaš i koje ti se pojavljuju na putu. U suprotnom, mozak će ti cijelo vrijeme držati u aktivnoj memoriji da se nešto mora napraviti, što ti nepotrebno troši kapacitete i pojačava stres. Bilo bi najbolje da koristiš samo jedan način bilježenja, ako je to rokovnik, nastoji sve zapisati u njega, a ako je to Evernote onda sve bilježi u njega, tako da na jednom mjestu imaš pregled svega.

Međutim, tu sad postoji jedna zamka, a zove se beskonačna to-do lista, odnosno Sizifov efekt to-do liste. Činjenica je da ako na svojoj to-do listi vidimo manji broj zadataka motiviraniji smo ih odraditi, ali ako vidimo previše zadataka uopće nećemo imati motivacije za započeti, te nećemo napraviti ništa. Da bi se izbjegao Sizifov efekt, poželjno je da postoji vremenski odmak između nastanka obaveze i njezinog konačnog izvršenja, u kojem stigneš primijeniti Eisenhowerovo pravilo.

Pokušaj večer prije isplanirati sljedeći dan. Procijeni koje su to tri najvažnije stvari koje obavezno moraš odraditi sutra. Ponekad su najvažnije obaveze one koje nam oduzimaju više vremena ili su nam “teške” za odraditi, pa postoji mogućnost da ćeš ih izbjegavati cijeli dan i na kraju završiti nezadovoljan i s dužom to-do listom nego je bila na početku dana. Zato se natjeraj (samo u početku, kasnije kad se od toga stvori navika bit će puno lakše) da te tri najvažnije stavke odradiš odmah na početku dana.

Možda ćeš jednu večer zaspati gledajući film i ne odrediti tri najvažnije stvari koje moraš odraditi sutra i to je ok, tako to ide ponekad u životu, ali sljedeći dan napravi plan za sutra prije nego počneš gledati film. Tajna nije u slijepom slijeđenju pravila i doslovnom primjenom svih savjeta, tajna je u stalnoj i upornoj primjeni naučenog, iako je to ponekad manje uspješno.

Jelena Petermanec