Sara Renar je hrvatska pjevačica i kantautorica. Njezin novi, konceptualni album ”Gdje povlačiš crtu?’‘nastao je kao performans u sklopu Međunarodnog dana umjetnosti u siječnju 2017. godine . Nakon niza izvedbi u zemlji i regiji, projekt je pretočen u vinilno izdanje. ”Gdje povlačiš crtu?” inspirira njegovom snagom koja nas navodi na propitivanje vlastitih granica na osobnom i društvenom nivou . Ovom prigodom zahvaljujemo se Sari Renar na intervjuu, te joj želimo puno sreće  u daljnjem radu.

Kada si se odlučila baviti glazbom?

Mislite profesionalno? Otkaz sam dala u struci na proljeće 2015. i od tada mi je glazba primarno zanimanje.

Koji su tvoji idoli?

Zaista ne bih znala odgovoriti. Kroz par godina ozbiljnijeg bavljenja ovim poslom, glazbena se industrija prilično demistificira, a uostalom, nikad i nisam bila tip koji vrišti po koncertima.

Gdje pronalaziš inspiraciju?

U životu, sebi i svemu što me okružuje.

Kako bi opisala svoj stil?

Opise prepuštam drugima, samo nastojim slijediti svoje srce i intuiciju koliko je god moguće.

Autor fotografije: Zvonimir Ferina

 

Da li je itko ikada htio ukalupiti tvoje umjetničko stvaralaštvo?

To se stalno pokušava, ali uvijek nađem način da pobjegnem iz žanrovske ladice.

Da li tvoje  pjesme imaju veze sa privatnim iskustvima?

Ne nužno direktno. Sve što učinite i kažete naravno može biti upotrebljeno protiv (ili za!) vas u pjesmi, ali moj autorski put je ipak nešto apstraktniji od toga. Nastojim imati otvorene oči i uši I stalno slagati slagalicu.

Čemu najviše težiš  u svom umjetničkom stvaralaštvu?

Atmosferi i emociji. Ako mene ne pogodi negdje, neće nikog. Nije poanta svidjeti se, nego prenijeti neku energiju.

Tvoj novi album inspirira svojom  snagom i mistikom. O kakvim je granicama zapravo riječ ?

O svim zamislivim crtama, linijama, granicama, barijerama, kompromisima, dvojbama, sumnjama i nadanjima. „Gdje povlačiš crtu?“ je pitanje s kojim se svakodnevno suočavamo, na individualnom i kolektivnom nivou.

Koje su tvoje granice? Gdje povlačiš  crtu?

Ne znam točno, upravo zbog toga sam i radila ovaj projekt.

 

S kojim si glumcima surađivala na svom novom albumu i da li će u budućnosti biti još sličnih suradnji?

Surađivala sam s Dorom Lipovčan, članicom HNK Zagreb te „meta-glumcem“ i novinarom Ivanom Laićem. Ja se svakako nadam da ovo nije zadnji projekt te vrste, mislim da smo na tragu nekih lijepih i zanimljivih otkrića.

Na albumu smo čuli komentar  jedne glumice  ; ”svojom glazbom sve više izlazi van uobičajenog ”djevojka s gitarom” formata”. Kakvo imaš  mišljenje o tim formatima?

Svaki format je ograničenje, ali i izazov kojeg treba prevladati. Format zadaje neki kontekst, a na tebi je kao umjetnici/autorici/izvođačici kako ćeš se prema tom kontekstu odnositi – negirati, dekonstruirati ili pak ne talasati.

Da li je teško biti ”izvan formata” ?

Ne, dapače vrlo je oslobađajuće!

Koje glazbenike  na domaćoj sceni smatraš kvalitetnima  i zbog čega?

Mimika je jedan izrazito zanimljiv sastav. Zatim je tu Gentleman, vrlo snažna autorska i performerska persona. Od kolektiva bih izdvojila još Porto Morto, Seine i Igralom. I naravno, Moskau – ne bih postala stalnim članicom benda da ne vjerujem u taj kaos.

Kakvo mišljenje imaš o publici? Da li te podupiru ?

Došli su po snijegu i ledu usred tjedna na koncert promocije u Veliki Pogon Tvornice Kulture i popunili sva sjedeća mjesta. Mislim da se nemam na što žaliti, rekla je Sara Renar za  informiraj.me

 

Intervjuirala: Nicol Načinović