Goran Trbuljak je jedan od zanimljivijih lica na domaćoj umjetničkoj sceni. Diplomirao je na dvije akademije, grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti i filmsko snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti. Mnogi  njegov rad poznaju kroz  filmove kao što su ”Izgubljeni zavičaj ” i ”Ritam zločina”. Radio je i kao grafički dizajner za Polet, Novine Galerije SC, Gordogan te dizajnirao brojne plakate, kataloge izložbi.

Nedavno je predstavljena njegova izložba ”nikada do sada viđen rad neviđenog umjetnika” u riječkom Muzeju za modernu i suvremenu umjetnost (MMSU), u sklopu Rijeke 2020. Zanimljiva izložba, zanimljive rečenice  koje iza sebe ostavljaju pitanja, misli, dojmove navele su me da intervjuiram ovog zanimljivog umjetnika.

Stoga, samo za čitatelje našeg portala informiraj.me upitali smo gospodina Trbuljka što je utjecalo na njegovo stvaralaštvo te misli li da je teško biti umjetnik u Hrvatskoj?

Koje su ključne stvari u Vašem životu utjecale na vaše stvaralaštvo?

Moja aktivnost ne poznaje tako snažne riječi kao što je stvaralaštvo. Ta je aktivnost jednostavna. Malo mi je teže sjetiti se što ju je pokrenulo …

Kakvo je Vaše mišljenje o hrvatskim umjetnicima ?

Hrvatski umjetnici su nevjerovatni. Dovoljno je vidjeti samo koliko umjetnika ima u svim generacijama. Dvadesetogodišnjaci, tridesetogodišnjaci, četrdesetogodišnjaci pa čak i devedesetogodišnjaci neprekidno ovdje rade. Malo ima sredina s takvim kontinutetom dobrih umjetnika iz generacije u generaciju.

 Mislite li da je teško biti umjetnik u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj su umjetnici kao samoniklo bilje. Nešto kao kaktusi. Ne treba im ništa. Niti vode, niti plodne zemlje. Izgleda da nitko ni njih ne treba previše, pa se oko njih nitko baš posebno ni ne brine. Jedino kad tu i tamo na takvome kaktusu izbije neki cvijet, onda on postaje zapažen i dobar za fotografiranje. Svi se tada okupe oko kaktusa i s njim se jako ponose. Kada cvijet uvene, kaktus i dalje jednako kao i prije raste sam od sebe jer mu valjda paše klima, jedino što se nudi.

Što mislite o Hrvatskim Akademijama?

Budući da sam studirao na dvije Akademije, a na jednoj sam i sâm dosta dugo radio, mislim da su odlične.

Pokušajte usporediti Vašu generaciju umjetnika i nove mlade generacije koje se probijaju na kulturnoj sceni.

Čini mi se da je glavna razlika, ipak u većem izboru koji je pred njima, u tome što današnji mladi umjetnici mogu lakše nastaviti studirati i negdje vani, živjeti vani, afirmirati se i drugdje gdje se umjetnost posebno vrtlari, tradicionalno njeguje, bez šokova, i nije samo prepuštena metereološkim uvjetima.

Da niste umjetnik što biste bili?

Bio bih nešto drugo, ili bolje rečeno već jesam nešto drugo, a to bih li mogao biti umjetnik, to i dalje mislim da tek trebam ustanoviti.

Kada za Vas rad postaje umjetnost?

To uvijek utvrđuju drugi. Ne bih želio previše filozofirati, ali umjetnici o tome znaju nedovoljno, naročito kad su njihovi vlastiti radovi u pitanju. Fiksirani su na same sebe i neobjektivni. Da je nešto umjetnost svima nama je to lakše reći s pedeset ili sto godina odmaka.

Za informiraj.me portal, intervjuirala Nicol Načinović

Izvor fotografije: Goran Trbuljak