I can’t adult today.

Čitam ovu rečenicu dok liježem u krevet i razmišljam o sutrašnjim obavezama na poslu. I odjednom mi sine: Kada sam tako brzo odrasla?

Toliko se kao djeca žurimo odrasti. Jedva čekamo završiti 4. osnovne jer onda više nismo “mali”. Onda žurimo završiti osmi razred kako bi mogli otići u srednju i biti cool, a iz srednje jedva čekamo otići na faks i postati službeno “odrasli”. A kada napokon dođemo na faks, sve usmjerimo na dobivanje tog važnog papira – diplome. I onda kada obavimo sve to, i kada NAPOKON postanemo ti toliko željeni ODRASLI LJUDI, shvatimo da smo negdje po putu zaboravili biti dijete.

Zaboravili smo se radovati malim sitnicama. Stvari oko nas počeli smo uzimati zdravo za gotovo. Igračke i parkove zamijenili smo laptopima, tabletima, aktovkama. A gdje smo u tome svemu ostavili sebe? Dok ovo pišem u glavi mi odzvanja stih pjesme Maura Staraja koji kaže: “pa ti pride va toj kožnoj kantrige da se s autići igraš…”. Izgleda da moj odgovor na pitanje leži upravo u tom stihu. Ostavili smo sami sebe negdje u djetinstvu i zaboravili smo tu djevojčicu ili dječaka voditi sa sobom kroz život. Zaboravili smo se i u 20. ili 25. sjesti na ljuljačku i uživati kao dijete jer “to nije prihvatljivo”, “to je za djecu”, “ što ako me netko vidi?”.

I onda se jednog dana nađeš u uredu, odrasli život ti opako kuca na vrata, a ti razmišljaš kako bi bilo lijepo sa svojom prijateljicom iz djetinjstva opet raditi gluposti, izrađivati kućice od kartona, igrati se s lutkama i razgovarati o simpatijama iz škole. I zapitaš se kad je brže nestala ta bezbrižnost života? Vjerojatno prvim danom škole i prvim ocjenama.

No, zapamtite jedno: koliko god vam se činilo važno loviti ocjene, prosjeke, diplome, promaknuća, ne zaboravite na ono dijete u sebi. Ono je još uvijek u vama. Nemojte se stidjeti sjesti na ljuljačku, pogledati omiljeni crtić, zaviriti u kutiju sa starim igračkama, sjesti na vrtuljak, i jednostavno uživati u stvarima koje vas vesele. Budite bezbrižni. Veselite se sitnicama. Cvijetu, čokoladi, šetnji, sunčanom danu. Nemojte, dok žurite postati odrasli, zaboraviti na ono dijete u vama. Jer to ste pravi neiskvareni vi. Život nas uči da postanemo mudri, lukavi, kako bi preživjeli u ovom ludom svijetu. No, sve dok u duši ostanete dijete, lakše ćete se suočavati sa svakodnevnim izazovima. Manje ćete se nervirati zbog sitnica, problema i sve ćete promatrati s pozitivne strane. Jer tako rade djeca. Učite od njih. Radujte se malim stvarima, pomirite se odmah nakon svađe, dijelite stvari koje volite sa drugima i tražite pozitivnu stranu u svemu.

I za kraj jedna izreka. “And at the end of the day, your feet should be dirty, your hair messy and your eyes sparkling.” – Shanti

 

Dina S.

 

Photo by Aaron Burden on Unsplash