Razmišljajući o životu nakon pandemije, Amsterdam je odlučio prihvatiti tzv. model krafne koji odbacuje globalnu vezanost za (neograničeni) ekonomski rast i zakone ponude i potražnje te služi kao vodič koji bi mogao pokazati kako je moguće živjeti u ravnoteži s planetom. Središnja je pretpostavka modela da cilj gospodarstvenih aktivnosti treba biti ispunjavanje osnovnih potreba svih građana, ali unutar mogućnosti planeta odnosno planetarnih granica.

Dok se čuva sigurnost građana za vrijeme pandemije u glavnom gradu Nizozemske, gradske vlasti i britanska ekonomistkinja Kate Raworth sa sveučilišta Oxford planirali su kako će grad postupati nakon pandemije. Raworth je autorica knjige Donut Economics: Sedam načina razmišljanja poput ekonomiste 21. stoljeća.

Amsterdam je tako 8. travnja 2020. godine formalno prigrlio tzv. model krafne, kao polazište za odluke javnih politika, čime je postao prvi grad na svijetu koji se obvezao na takvo nešto.

Unutarnji prsten “krafne” određuje minimum koji nam je potreban da bismo vodili dobar život, proizašao iz UN-ovih ciljeva održivog razvoja –  od hrane i čiste vode do određenog nivoa smještaja, sanitarne zaštite, energije, obrazovanja, zdravstva, rodne ravnopravnosti, prihoda.

Vanjski prsten “krafne” predstavlja ekološki strop koji su odredili znanstvenici, i koji predstavlja planetarne granice sustava, preko kojih ljudska vrsta ne bi smjela prijeći da ne bi oštetila klimu, tla, oceane, ozonski omotač, i biološku raznolikost.

Izvor: h-alter

Photo by jennieramida on Unsplash